Čovječje vrste kći

Postoji dosta uspomena, samo što ih je neko naelektrisao i zakačio za naše trepavice, pa čim počnemo da mislimo na njih, peku nas oči.

06.12.2017.

O zabušavanju na poslu

Jedina dobra stvar kad ti je gazda Turčin, jeste što ne zna slova bosanskog i kad zaboraviš zatvoriti blogger.ba na laptopu, možeš se vaditi da čitaš vijesti, učiš za neki test, ili eto, nešto u tom tonu.

Na prošlo poslu sam se ubijala od posla, na ovome se smaram do besvjesti od dosade. Poleti sjedi, poleti lezi. Te malo prošetam do wc-a, pa malo prošetam dok kupim sebi štogod, pa malo na puš-pauzu i opet se ubih od dosade.

Odavno me neko nije nazvao. Ono, umjesto da se dopisujemo svu noć i razmjenimo četiri riječi jer je u gužvi, odavno neko nije uzeo telefon i ispričao se sa mnom deset minuta i ne smaraj me više brate.

Prvo me sjebao što se pojavio na poslu, eto, da me vidi. Onda me još više sjebalo kad me zvao na doručak. Halo, na doručak i jutarnju kafu?! Pa ja sam navikla da me muškarci zovu vani u 11 naveče po nekim sumnjivim mjestima. A još i onda kad me nazvao na telefon jer "vozim i ne mogu tipkati". Pa oca mi, čega, ja sam već donja.

Eto, pišite ljudi da imam šta radit na poslu, noge mi natekoše od sjedenja.