O prosidbama.
April is the cruellest month.
Ali januar iskazuje snažne tendencije da ga prestigne.
Muči me, pored glavobolje od mamurluka, samo još jedna stvar.
Muči me što se sjećam tačnog trenutka u kojem se zaljubio u mene. Muči me što se sjećam kako mu je preko očiju preletjela svjetlost, i ostala da iskri u uglu bjeline oka svaki put kad bi me pogledao ponovo.
Sutradan me pitao da se udam za njega.
U kafiću je svirala ona pjesma: tu noć kad si se udavala, a on me pogledao ozbiljno i rekao: - hajd se ti udaj za mene, pa da tebi neko ovo otpjeva.
A ja sam kroz smjeh rekla: takvog nema.
Malo sam se ja i udavala, kol'ko su me puta prosili. Tuga.
PS Jebem ti, jedva se sjetih kako da ubacim pjesmu.
A vi kako 'te?
Posebno me zanima kako je tramvaj 
