Dani :)
Ima tako dana kad ne idem malena ispod zvijezda.
I dalo bi se o predhodnom danu i noći još govoriti, planirala sam u svakom slučaju, ali ne znam kako bih tačno formulisala u prihvatljiv način izražavanja ono što osjećam. Crtati ne znam, bojiti ne znam, pjevati ne znam.
Samo eto, ima tako jutara kad ustaneš bolne kičme poslije malo sati spavanja, i izađeš na ulicu a ne hodaš saget ispod nebeskog svoda.
I primjećuješ ljude oko sebe, njihova lica, oči koje se smiju, neobične šarene kapute, kako hodaju u ritmu muzike koju slušaju, kako žive u svom mikrosvemiru .
Nisam znala kako da mu kažem da je ostao jedino čemu se radujem.
