beats by dre cheap

Žuta jesen.

Zaljubljeni par
Kad se budu vjenčali
Kupit će im dar
Darovi će stizati
Oni će otvarati
Kasnije prodavati
A onda rješavati...
I biti sretni
Pa biti ljuti
Pa si majku jebati
Govoriti
„nećemo se više tako nikad sjebati“
I onda opet ispočetka

Zaspao je dok sam mu čitala. Osjećala sam se jadno. Jado Jadovski. Kao kad ti je sva ekipa pozvana na tulum, samo ti ne. Ustala sam se i pospremila kupaonicu, morala sam raditi nešto, bilo što. Svrbilo me jako, jedva sam se suzdržavala od češanja. Leđa i ramena su me već boljela jer sam se toliko češala prethodnih dana. Loše mi je, a tako mi je jebeno dobro. Dobro mi je i kad pospremam i dok radim, dobro mi je dok spavam, dobro mi je čak i kad povraćam. A loše je uglavnom. Loše je kako god okreneš jebeš mu mater. Više se ni ne češkimo dok ležimo, nema više topline ni bliskosti. Gledala sam ga kako spava naslonjena na dovratak i tražila u sebi onu stvar koja me tjerala da ga poželim svaki put kad ga pogledam. Više mi se ni ne jebe sa njim, a bilo je tako dobro, satima je moglo biti dobro. Sad nas je troje u ovoj vezi, i tako brzo, taj treći je postao i najvažniji. Pomalo me je pekla savjest, ali znala sam da i on voli više tog trećeg nego mene. Nego bilo koga na svijetu. Gledajući ga, utripovala sam da je mrtav. Bio je tako blijed, oko usana mu je poplavilo, pluća mu se nisu dizala. Bojala sam se prići mu, ali sam ipak sjela na krevet i protresla mu ramena. Nije reagovao. Bilo me strah, jako me bilo strah, tresla sam ga o krevet, dozivala ga kroz suze, šamarala mu prsa. Nisam ga mogla vidjeti kroz suze kad se promeškoljio i prostenjao.

- Jebote, mislila sam da si umr'o. Gled'o me staklenim očima i smiješio se kao da još uvijek spava. Ustala sam i počela hodati po sobi, nisam mogla držati ruke s' mirom pa sam ih provlačila kroz kosu, hodajući u panici između prozora i vrata. I dalje me gledao kroz isti osmijeh.
- Sjebaćemo se, sve ćemo sjebati. Ovo mora prestati.

***

Skuhala sam nam supu iz kesice i pojeli smo skupa jedan tanjir, na silu. Tjeskoba me razdirala, pekla me savjest, kriza me prala. Strah me. Bojim se. Jako se bojim sebe same. Tješio me da nije tako strašno, da ćemo biti ok. Ne vjerujem mu. Ne vjerujem si.

- Moramo nešto jesti.
- Ne mogu, muka mi je.
- Moramo onda nešto raditi.
- Može, ofarbaj me.

Bio mi je crnjak izaći među ljude po farbu, nazvala sam ga da pričamo na telefon. - Pjevaj mi nešto. Rekla sam dok sam prebirala po policama najjeftinije farbe za kosu. - Šta da ti pjevam. Ne znam jebote, mislim se u sebi, pjevaj, vrišti, pričaj, vadi me odavde, radi nešto. Odlučila sam se na eci-peci-pec i brzo platila farbe te spuštene glave požurila u njegov stan.

- Mala, čestitam ti. Rekao je dok mi je mazao tjeme bojom.
- Što?
- Uspjela si kupiti najcrveniju crvenu koju sam vidio.

***

Ima li tu mjesta za mene
sasvim mala rupa je dovoljna
da se ušuljam u tebe

Previše zaokupljen
krletkom koju gradim
poskrivečki, super tajno
dok te hranim svojom gladi
sad sam spreman da se bacim
pod korake tog sna

Jer sve je nevažno, sasvim sigurno
pored tebe svaki će refren pasti u vodu

Čovječje vrste kći
http://pjesmazaesmu.blogger.ba
08/10/2017 22:47