beats by dre cheap

///

Nemoj da se mjenjam, shvatila sam ja sve još davno, ali to što znam i razumijem ne znači da mogu i umijem.

Znam da tebi, kao i svakom muškarcu, treba žena da ga usreći, da mu da pažnju. Neko da mu priredi rođendansko iznenađenje i pozove sve njegove prijatelje na nešto što je trebala biti običan odlazak na kafu u dvoje, neko da mu kupi dres najdražeg tima i smije se njegovim ne tako smiješnim šalama. Da ga drži za ruku dok se šetaju i objavljuje slike sa slatkastim opisima na društvenim mrežama.

Znam da, možda okrutno i bezizlazno zvuči, ali nijedna količina ljubavi u meni se nije mogla porediti sa pažnjom koju si dobijao od nje. To je tako. Ti nisi imao sluha za moje patnje i za moje radosti, knjige i lišće tebe nisu znali zaokupiti kao mene, i dok sam se ja gubila između polica biblioteke u Mis Irbinoj, ti si tumarao nekim svojim policama na kojima je u teglama odavno stajala već uskisla čežnja, za dodirom, nježnošću.

Ja ti još nikad nisam to umjeće savladala. Ja ne znam kako da te poljubim naivno i slatko, zaigrano i zločasto, da ti koljena trepere i dah se oduzima.

Znam, smješio si se na moje komade odjeće koje sam vadila iz osamdesetih i šezdesetih, pa si se pitao je li mi ormar neka vremenska mašina ili samo obični gardarober, i ponekad su te zabavljala moja cvrkutanja, ljuljanje u svakom parku pored kojeg naiđemo kliker oči zbog pečenog kestenja. Znao si se i diviti mojoj predanosti volonterskom radu, i boljele su te moje suze zbog svakog prosjaka, beskućnika i narkomana i znam da si se čudio otkud tolika pamet iz mene izvire. Sve ja to znam. I znam da je sve to bilo premalo, sve je to bilo tako previše za tebe.

Izgubio si se negdje u mom svijetu, gdje nisi nikad mogao biti prvak i junak, jer sam ja sama sebi bila spasitelj i čuvar. Izgubila sam te negdje u šutnjama koje su me uvlačile u sebe onda kada mi je i disati na usta bilo preteško, a samo sam mislila da te čuvam i štedim, šuteći o bolima što su mi se pod kožu zavukle. Ostao si željan nježnosti i pažnje koju ti nisam imala snage dati jer me crpio jad i bijeda stanovnika ovoga grada pa bih umorna padala na sto i pušila u nedogled cigare koje si mrzio a bez kojih bih crkla.

Zato sam ti ja, milo moje, sad ovako isprepadana, nenaviknuta na milovanja. Zato sam ti ja sad, jedna od onih žena koja se iz kreveta iskrade i spava na kauču.

Zato ja sada, odlazim iz tuđih stanova bez poljupca i pozdrava i ne pamtim adrese i prezimena, jer ja se vraćati ne znam.

Osim tebi. Samo tebi.

Čovječje vrste kći
http://pjesmazaesmu.blogger.ba
27/11/2017 18:00