beats by dre cheap

Late night

Ne mislim da je veliki bauk ako prosječan građanin ove naše domovine ne zna nabrojati nazive mjeseci na hrvatskom, ali itekako mislim da je velika sramota da jedan državni službenik zadužen za prijem i izdavanje ličnih dokumenata ne zna to isto, ili ne zna čitati i pisati ćirilicu. Navodim neka dva obična primjera. Busamo se u prsa kako smo država sa tri konstitutivna (el' se tako piše?) naroda, i onda dođe jedan čovjek sa rodnim listom (rođen u ovoj "multinacionalnoj" državi) na ćirilici i jedan opštinski službenik ne zna da ga pročita. Ili recimo da se ženi, u knjigu državljana upiše pogrešan mjesec rođena jer gospođa šalteruša ne zna koji je mjesec srpanj. Ne igram na kartu političke niti bilo kakve druge korektnosti, ali sramota brate mili, sramota da žena zbog nekog državnog uhljeba plaća tonu dodatnih taksi, odgađa svoje obaveze, uzima slobodno sa posla, da bi ispravila grešku koju nije sama napravila. Ako ne možeš da zapamtiš, ili ti se prosto ne da, napiši na papir i drži negdje pod stolom miša mu, je li to toliko teško?!

Kao strastveni pušač bila sam oduševljena saznanjem da ako zapališ par svjećica (lučica) od lavande možeš hladno da svu noć pušiš u sobi, ujutru će biti svježa kao da si je čitav dan provjetravao.

Nisam lezihljebović i nisam osjetljivo djevojče koje promaha otpuhne, ali jebeš mu mater, pa vidiš da sam se sva upalila kao kutnjak, sva sam se pretvorila u ova svoja dva upaljena krajnika. Boli me od glave, ušiju, leđa, pluća i kostiju do malog nožnog prsta na desnoj nozi. Možeš imati toliko senzibiliteta da mi kažeš: "Ma idi ti sad kući." svakako sam na obuci i sve što sam imala naučiti naučila sam u prva dva sata. Pa nijedan posao nije mudro slovo, a posebno ne ovaj posao. Je li zaista bilo potrebe da me držiš osam sati dok se raspadam na klupi i svako dvije minute me pitaš šta ti je?! Raspadoh se, eto šta mi je.

U mojoj kućici niko plaho ne haje za mene. Znala sam ja to odavno, ali iznenadim se, jebeš mu mater kad mi je najgore uvijek mi to prvo padne na pamet. Izađoh bolesna, upravo spustila termometar koji je očitao 39,2 na sto i krenuh preko vrata. Izađoh u pola 12 a u sedam naveče još ne dođoh kući. Pa da li je ikome od vas palo na pamet da uzme i nazove me na jebeni besplatni viber i zapita se, da li sam se negdje na putu od porodične ambulante do infektivne klinike onesvjestila. Rekoh to večeras i mami, na viber. Kaže, pa otišla si na razgovor za posao, što te toliko drže. Ne, nisam otišla na razgovor za posao, na tom razgovoru sam bila prije sedam dana i rekla sam ti to. Rekoh i da sam ja dobila taj posao.  Ja bi sama sebi čestitala taman da je u pitanju čišćenje polica u SCC-u. Ne znam koji se kurac tovarim, kad sam davno provalila da me ne jebete ni jedan posto.

Negdje na dnu srca osjećam da mi fali plava kosa i duboki dekolte, i nečije klikerske oči dok me posmatraju kako šiljim cigaru u pepeljari. Nekad se ja ovako zapitam što sam se ohladila od nekih ljudi. Ohladili me pogledi koji su preko stola govorili: "Lud sam za tobom, mače." Ma ženama nikad ne treba staviti do znanja da vam se sviđaju nestvarno.

U glavi mi jedan Božić 2016-te godine, prilaz ulazu na Sjever na Koševu, flaša Jegera i jedan on koji se ljubi najbolje i najljepše na svijetu. Ljubili su me mnogi, nježno i romantično, strastveno i gutali usnama, bilo je i lijepo i ružno, dobro i moćno, bilo je nekad iz ljubavi, a nekad iz obične požude, ali nikad nije bilo baš tako. Niko se ne ljubi kao ti. U potpisu: tvoja bejbe.

On a side note, jednom Ivanu da se izgradi bista u prirodnoj veličini i nakači drito na sebilj.

Pošla sam da kažem da ponekad previše razmišljam o svemu, ali budimo realni, ja uvijek i samo razmišljam - o svemu.

Čovječje vrste kći
http://pjesmazaesmu.blogger.ba
29/11/2017 00:08