beats by dre cheap

Thinking.

Kad god upoznam nekog novog i primjetim da mu se sviđam u nekom smislu, volim ga u nekom momentu i upoznati sa svojim očekivanjima. Možda sam previše direktna i možda mnoge tako i uplašim, ali ja volim biti direktna i transparentna, čisto da ne bi nakon nekog vremena se našao u čudu.

U posljednje vrijeme sve što sam tražila od nekoga jeste da ima smisao za humor, da me ne pegla suvišnim pitanjima i da je seks dobar. Jednostavno nisam imala volje da gradim bilo šta ozbiljnije, niti sam imala snage da ulažem u bilo šta drugo osim u sebe. 2017.-ta je bila najgora godina mog života, mada opet, ništa pretjerano lošija od ostalih godina, i svu svoju energiju, koje je bilo jako malo sam usmjeravala u oporavak svog psihičkog zdravlja.

Ljetos, u nekom periodu stagnacije na svim poljima sam upoznala Ivana (pravo ime poznato redakciji op.a.) i bio je sve ono što sam ja tražila. Urnebesno smiješan, opušten, previše pametan za moje dobro i nije mu smetalo. Nije mu smetalo što mu na poruke odgovaram dva i po dana nakon što ih pročitam, što mu moram pisati poruke da otvori vrata jer se nisam trudila da mu zapamtim prezime. Nije se nikada uvrijedio što sam na svako njegovo pitanje odgovarala sa: "Boli te kurac." ili mu prosto upućivala neke blago teleće poglede u smislu: zašto te to zaboga zanima. Kao šlag na tortu, seks je bio raspamećujući. Možda je tome zaslužna droga, ne znam. Znam samo da sam obožavala što mu u pauzama kada smo peškirima skupljali znoj sa tijela, hladeći se ispred sobnog ventilatora jer su bile nesnosne augustovske vrućine, mogu pričati o kvantnoj mehanici, genima, knjigama i svemu onome što me u životu zanima.

Međutim, život nije romantična holivudska komedija i takvi odnosi samo na ekranu završavaju svadbenim zvonima, iako je moja prijateljica bila ubjeđena da sam se ja u njega zaljubila, jer sam ga uvijek spominjala u superlativu. I zaista, ja ću ga uvijek spominjati u superlativu. Obožavam tog lika. Obožavam sve vezano za njega, njegov izgled, njegov pristup. Način na koji je započeo tu priču sa mnom, lako i jednostavno. Isto tako je završilo. I nikad u međuvremenu nije obećavao ništa što nije mislio ispuniti, nikad mi nije davao ni više ni manje od onoga što sam trebala, a u isto vrijeme, nikad se pored njega nisam osjetila jeftino.

U tom vremenu sam uspjela da se dovedem u red. Da se oslobodim prijašnjih trauma vezanih za odnose, da popravim koliko-toliko svoje psihičko stanje, odbolujem ljubavne boli, prebolim čovjeka svog života i sada znam da sam spremna za nešto više. Da mi trenutno treba nešto više.

Posljednji muškarac sa kojim sam izlazila je ustanovio da se ne bi mogao opustiti i upustiti u nešto ozbiljno sa mnom, zato što sam, kako kaže, suviše sama sebi dovoljna. Pored mene se kaže, ne osjeća potrebnim i čini mu se da sam tip osobe koji bi nakon godina zajedničkog života bio u stanju da pokupi sve svoje i ode bez osvrtanja. I jesam taj tip. Kaže mi da moram nekada prihvatiti pomoć, da ne mogu baš sve u životu sama.

Ali ja ne znam kako prihvatiti pomoć. Ne znam kako uzeti ruku koja mi se pruža, možda bih nekada i htjela, ali ne znam kako. Mnogima zvuči jednostavno - samo prihvati pomoć. Ali ja ne znam kako. Ja sve moram sama. Ako nešto nisam sama uradila, ne računam da je to nešto urađeno.

I to utiče na sve moje odnose, ne samo muško-ženske. A ne znam kakko da to promjenim. I ne znam da li mogu to da promjenim. I ne znam želim li uopšte.

Čovječje vrste kći
http://pjesmazaesmu.blogger.ba
21/12/2017 12:01